Taekwondo klub Kwon tkdkwon goran
vijesti o_nama galerija info_upis taekwondo linkovi kontakt

POVIJEST TAEKWONDO-a

povijest taekwondo



Prvi nagovještaji nenaoružane samoobrane, odnosno borilačkog umijeća, potjeću iz Indijske povijesti 2.600 godina prije Krista; tehnike su to koje najvjerojatnije dopunjavaju uporabu oružja i pružaju obranu od drugih ljudi i od životinja. Ove indijske obrambene tehnike budistički monasi prenose u Kinu oko 525. godine naše ere i razvijaju ih u današnji Kung Fu. U 15. stoljeću kinesko borilačko umijeće doseže do Okinave, odakle ga početkom prošlog stoljeća "posuđuju" Japanci, da bi razvili današnji Karate.

Prije 2.000 godina Koreja je bila razdijeljena na tri kraljevstva; Silla, Koguryo i Baekche. Glavni grad Sille Kyoungju ostat će zapamčen po dvojici orijaša isklesanih na zidu budističkog hrama, koji bez dvojbe ukazuju na najranije korijene taekwondo umijeća: divovi se odmjeravaju iz svojih skamenjenih borbenih poza kao da vježbaju.
Prastari zapisi ukazuju da je taekwondo prakticiran više od 50 godina prije nove ere. Slikarije na stropu Myong-chong, kraljevske grobnice dinastije Koguryo, svjedoče o upražnjavanju Taek Kyona, poput brojnih drugih slika pokazujući borbu uporabom tehnika sličnih današnjem modernom taekwondou.

Od tri korejska kraljevstva Silla je bilo najstarije, ali najmanje i najnerazvijenije; njegova je obala stalno izložena napadima japanskih pirata, pa 19. monah dinastije Koguryo, kralj Gwahggaeto, šalje u pomoć susjednom kraljevstvu svoje naoružane trupe, koje domaćinima u tajnosti prenose prva umijeća Taek Kyona, a Sillino ratničko plemstvo Hwarang potom ga rasprostire diljem Koreje.

Ratnici Hwarang iniciraju osnivanje vojne akademije za mlado Sillino plemstvo, koje prerasta u društvo zvano Hwarang-do (prevedeno na nama razumljivo znakovlje, otprilike "Put rascvjetane muževnosti") i ustoličuje Taek Kyon za dio temeljnog režima vojnog obrazovanja - uz učenje povijesti, filozofije, etike, morala, čitanja, streličarstva, mačevanja i ratne taktike.

Vodeći principi ovog obrazovnog sustava bili su utemeljeni na Pet kodeksa ljudskog ponašanja:
- budi odan svojoj domovini,
- budi poslušan svojim roditeljima,
- budi dostojan povjerenja svojih prijatelja,
- nikad ne uzmiči iz bitke,
- nikada ne ubij olako.

Hwarang ratnici putuju poluotokom s nakanom upoznavanja regije i ljudi. Ovi putujući ratnici odgovorni su za širenje Taek Kyona Korejom u vrijeme dinastije Silla (od 668. do 935. godine) prvenstveno kao sporta i rekreacijske discipline. Tek s nastupanjem dinastije Koryo (935 do 1392) fokus se vraća prema borbenom umijeću, a Taek Kyon postaje znan kao Subok.

Prva svima dostupna knjiga o ovom umijeću napisana je po dolasku dinastije Yi (1397. do 1907.) s namjerom popularizacije i upučivanja cjelokupnog stanovništva u Subok. U drugoj polovici vladavine ove dinastije zbog političkih mijena u gledanju na ratno djelovanje dolazi do pada njegove popularnosti, pa naše doba upoznaje Subok samo zahvaljujući upornosti nekoliko obitelji koje tradicijska znanja prenose s koljena na koljeno.

1909. godine započinje 36 godišnja okupacija Koreje od strane Japana, čiji dužnosnici zabranjuju bilo kakvo domaće borilačko umijeće. Zabrana jedino uspijeva razbuktati novi val zanimanja za Subok, koji doživljava preporod u ilegalnim školama.

Prva javna škola otvorena je u Seoulu odmah po oslobođenju Koreje, 1945. godine. Do konca pedesetih otvoren je cijeli niz različitih škola. Iako sve poučavaju tradicionalno korejsko umijeće borbe, svaka naglašava različite aspekte Taek Kyona/Suboka, i svaka sebe naziva drugačijim imenom. Umjetne razlike deset godina priječe formiranje nacionalnog statutarnog odbora i tek 11. travnja 1955. škole se napokon okupljaju pod imenom Tae Soo Do, koje dvije godine kasnije mijenjaju u nama familijarno Tae Kwon Do.

Činom udruživanja događanja oko i u svezi Taekwondoa ubrzano poprimaju zavrijeđeni tijek; 16. rujna 1961. godine osnovan je Tae Kwon Do savez Koreje, a već 28. svibnja 1973. Svjetska Tae Kwon Do Organizacija (World Taekwondo Federation), koja je osnivački kongres popratila Prvim bienalnim WTF svjetskim prvenstvom.

U srpnju 1980. godine Taekwondo je priznat od Međunarodnog olimpijskog odbora, 1988. i 1992. godine široka olimpijska obitelj upoznaje ga kao demonstracijski sport, a već 2000. godine u Sydneyu zaljubljenici u ovaj sport bore se za službene olimpijske medalje.

SA FILOZOFSKOG GLEDIŠTA:

Korejski Do podrazumijeva filozofski pristup životnom putu, stazu postizanja prosvjetljenja. Rigoroznim fizičkim treningom taekwondo učenici nastoje oplemeniti osobnost mentalno i duhovno jednako koliko i fizički.

Istinski praktičar izvornog taekwondoa obzore svojih umijeća proteže na sve aspekte života, da bi dosegnuo harmoniju s prirodom, te ostvario stabilnu i mirotvornu egzistenciju. Taekwondo ne predstavlja tek vrsnu samoobrambenu metodu, nego životni put. Kroz njegovu se filozofiju učenici oslobađaju ega i ovladavaju postizanjem harmonije sa Svemirom. U središtu te filozofije koncept je međudjelovanja protivnih prirodnih sila; ravnoteža je dosegnuta samo ako su oprečne sile jednako rasprostranjene, prevaga jedne od sila uzrokuje nesklad.

Provođenje nekoliko godina života u pripremanju za ne - baš - vjerojatan - fatalan – napad može se činiti jako visokom cijenom, stoga će na prakticiranje taekwondoa nekoga jače potaknuti njegova duhovna strana, drugi će motiv pronaći u rekreacijskoj dimenziji ili pak u želji za bavljenjem sportom. Taekwondo svima pruža dostatnu zadovoljštinu, ali istinski praktičar nikada ne zaboravlja važnost njegovih filozofskih i duhovnih sastojaka – počinitelj takve greške ostaje prikračen za sve probitke i blagodati koje ovo umijeće nudi.

Izvorni taekwondo posebice ističe važnost odgovornosti i poštenja, s nakanom postignuća duševne harmonije. Istinski se taekwondo praktičar zna postaviti u svakoj situaciji, njegova su glavna obilježja istinoljubivost, vrijednost povjerenja, poštivanje, poniznost i visoka moralnost. Poštivanje nikada ne može biti prenaglašeno – ono odražava zdrav učenikov međuodnos sa trenerom, sa roditeljima, sa drugim učenicima, sa nacijom i u konačnici sa svim
ljudskim bićima, Životom i Svemirom, sa Bogom.

Točno je da upražnjavanje taekwondo umijeća jača samopouzdanje, ali nam ne smije usaditi pogrešan osjećaj superiornosti. Kvalitetan će učenik, naprotiv, biti pun obzira. Ukratko, pravim praktičarima taekwondo mora biti put poboljšavanja svih vidova njihovih života i života ljudi koji ih okružuju.

U raščlambi tijela na glavu, udove i trup područje struka predstavlja središnji dio, a zatezanje pojasa pokazuje snagu volje za organiziranjem osobe i njezine pojavnosti. Pojasi su nezaobilazan dio taekwondo prakse koji sa jaknom i hlačama simboliziraju nerazdruživo Trojstvo. Prema postignutim razinama podijeljeni su u tri kategorije; na pojase u bojama, poom pojase i crne pojase.

Koncept Trojstva temelj je istočnjačkog promišljanja Svemira sačinjenog od Neba, Zemlje i Čovjeka. Trojstvo je izvor sveukupnog života u kojemu najveću vrijednost predstavlja Čovjek. Jakna predočuje Nebo, hlače Zemlju, a pojas osobu.

Taekwondo pojasi imaju pet boja: bijelu, žutu, plavu, crvenu i crnu. Primarne boje su žuta, plava i crvena, a bijelo i crno prema filozofiji Yin i Yang označuju sunce i mjesec, dan i noć, početak i kraj. Pet boja odore zasnovano je na principu Yin-Yang, tumačenom kao temeljni princip kozmičkog reda koji omogučava akciju i reakciju svih živih bića, a rađanje i smrt svega živoga opisuje interakcijom pet komponenti, primjerice – vatre, vode, drva, metala i tla, ili pak – sjevera, juga, istoka, zapada i sredine. U ljudskom je tijelu tih pet komponenti jednako srcu, bubrezima, plućima, jetri i
slezeni.

Taekwondo sustav pojasa nekada je započinjao 9. Kup, a završavao 9. Dan. Devet predstavlja zbir pet spomenutih komponenti, te Neba, Zemlje, Yina i Yanga. Sustav ima izvorište u istočnom vjerovanju da svi životni oblici dolaze iz Neba, žive na Zemlji, te se vraćaju od kud su došli.

Smanjenjem filozofskog udjela pri širenju taekwondo sporta u moderniziranim je pravilima broj kategorija povečan na 10. Kup sustav se od broja 10 spušta prema jedan, a Dan sustav od broja jedan raste prema 10. Novaci započinju bijelim pojasom: bijelo označava rođenje, početak, prvotno vrelo. Bijelo je središnja od primarnih boja i njihov temelj.

Podrazumijeva početak i kraj kao novi početak – vječno izvorište života i smrti. Žuto simbolizira novo rođenje, plavo preporod, crveno žudnju, a crno natjecanje. Pet boja ukazuju na neumoljivo napredovanje u praksi ovladavanja umijećem i na koncu dovode do učenikovog rivalstva sa svojim velikim unutrašnjim – ja.

U simboličnom se vezanju pojasa dva njegova kraja sastaju na trbuhu poslije opisivanja dva kruga oko tijela. Završni čvor potom će oblikovati trokut – simbol jedinstvenosti osobe. Smisao ovog čina je prikupljanje unutrašnje i vanjske energije u predjelu trbuha, da bi ju iskoristili primjenjujući vježbovne tehnike.


Dobok je odjeća namijenjena vježbanju, prožeta duhom Koreje i njezine duge tradicije. Sačinjavaju ga hlaće, jakna i pojas, a slićan je tradicijskoj korejskoj odjeći, čiji su korijeni nepoznati. Najstariji opis potjeće iz stare Kine i govori tek da "ljudi Koguryo kraljevstva odijevaju bijelu opravu sa crnim svilenim pojasima oko struka", po čemu zaključujemo da su bijeli kostimi bili svakodnevna odjeća tog vremena.

Današnji taekwondo dobok po naćinu je izrade jednak tradicijskoj odjeći i sadrži tri vrste kroja: krug, četverokut i trokut. Hlače u liniji struka imaju kružno obližje, nogavice četverokutno, a područje kukova je trokutasto. Jakna ponavlja isti krojni uzorak.
Krug simbolizira Nebo, četverokut Zemlju, a trokut Čovjeka. Udruženi dočaravaju jedinstvenu osnovu Svemira; forma doboka predstavlja obližje bez početka i kraja, a cjelokupna je teorija oblikovanja doboka razrađena numeričkim konceptom Ch'onbugyong.

U početku je dobok rađen isključivo u bijeloj boji. Sedamdesetih je godina uvedena različitost između pojasa, pa Dan odora od tada oko vrata ima V-izrez u crnoj boji, dok Poom odora dobiva crveno-crni izrez.
Izgled doboka je isti za svakodnevni trening i za sve natjecateljske razine. Njegov filozofski značaj proističe iz održavanja čistoće, doličnog uvažavanja, te poštivanja etikete.


Natjecanja snage izraz su čovjekovih prirodnih nagona i u povijesti su učestalija od svih drugih natjecateljskih formi. Iz prirođene želje za dokazivanjem superiornosti, kombinirane sa rezultirajučim porastom osobnog ugleda, rađa se želja za ustrajnim usavršavanjem tehnike, te humana interakcija treninga i natjecateljskog sučeljavanja. Ova iskustva i pouke, u zajedništvu s faktorima poput sportskog ponašanja, odgovornosti, taekwondo natjecanja s vremenom od igre pretvaraju u umjetnost borbe.

Natjecateljski su ideali snaga, brzina i preciznost, i njihovo ostvarenje u treningu i natjecanju taekwondou daju jedinstveni moderni sportski identitet. Sukladno olimpijskom sloganu "Brže, više, jače!", taekwondo natjecanja sudionike potiču na pomicanje granica ljudskih mogučnosti. Taekwondo natjecanja su oblik obrazovanja koji svoju svrhu ostvaruje izvođenjem naučenoga, a svoju natjecateljsku primjenu oslanja na tradicijske vrijednosti. Natjecateljski ring predstavlja arenu u kojoj će poštivanje zadanih pravila i pružanje osobnog maksimuma biti nagrađeni. On je učionica načina postizanja harmonije i savršenstva uma, tijela i duha – kao rezultat unutrašnje borbe u težnji za nadvladavanjem suparnika otkriva se prava osobnost natjecatelja.

Natjecanje je način razvoja punih potencijala ljudskog tijela i u fizičkom i u tehničkom smislu. Ono tjera na usavršavanje i integraciju koordinacije, tehnike, strategije i osječaja poniznosti, te na viteško sportsko ponašanje. Krajnji je ideal taekwondo prakse postizanje misaonog stanja u kojemu je pojedinac naglašeno svjestan vječne promjenjivosti natjecateljskog okružja i bez naprezanja slijedi promjene. To stanje svijesti moguče je postići majstorskim ovladavanjem sveobuhvatnog raspona napadačkih i obrambenih vještina.

Taekwondo kao moderni sportski oblik drevne korejske borilačke vještine spominje se već 1955. godine, prva međunarodna taekwondo organizacija formirana je 1966., a u Hrvatskoj se taekwondo organizirano vježba od 1968. godine.

taekwondo demo

Tadašnji demo team sa g. Draženom Mađarevićem


Ožujka 1966. godine osnovana je u Seulu Međunarodna taekwondo federacija (ITF) sa generalom Choi Hong Hi-em na čelu.

choi hong hi

General koji sebe smatra osnivačem modernog taekwondoa dolazi u sukob sa "svojim" južnokorejskim režimom i 1972. godine sjedište ITF seli u Montreal (Kanada). U Seulu svibnja 1973. godine osnivaju Svjetsku taekwondo federaciju (WTF), koja se uz punu podršku Južnokorejske države i pod pametnim vodstvom Kim Un Yonga, brzo širi.
Hrvatski taekwondoaši do 1977. godine nisu vodili previše računa kojoj međunarodnoj organizaciji pripadaju. Pod okriljem ITF nastupili su na SP u Montrealu 1974., te na EP u Studgartu 1975. i u Roterdamu 1977. godine. Nastupili su i na SP WTF u Seulu 1975.

Od lipnja 1989. godine Hrvatski taekwondo savez ima jedinstveni sportski program i suradnju isključivo sa jedinom svjetski priznatom i afirmiranom taekwondo federacijom – WTF, koje HTS postaje članom 1992. godine – odmah po međunarodnom priznanju Republike Hrvatske, i koja ovog trena udružuje preko 150 nacionalnih taekwondo organizacija priznatih od nacionalnih olimpijskih komiteta.

Nakon nekoliko godina odvojenog rada ITF i WTF se ujedinjuju u krovni Taekwondo savez Hrvatske.


Copyright 2010 © Taekwondo klub KWON. All rights reserved.